Novi list u kampanji blaćenja opet prevario čitatelje lažnim naslovom: Evo što je o najnovijem znanstvenom istraživanju izložio prof. dr. Zvonko Rumboldt

Novi list u kampanji blaćenja opet prevario čitatelje lažnim naslovom: Evo što je o najnovijem znanstvenom istraživanju izložio prof. dr. Zvonko Rumboldt

Nakon što smo već ranije izvijestili kako je Novi list prevario čitatelje vezano za izvještaj s 2. Međunarodne konferencije „Obitelj i škola – ključ odgoja za vrijednosti“ koji se odnosio na škole za dječake i djevojčice, ovaj je politički dnevnik sa sjedištem u Rijeci nastavio s kampanjom blaćenja, ovaj put vezano za potpuno iskrivljavanje izlaganja uglednog profesora medicinskog fakulteta, prof. dr. Zvonka Rumboldta, profesora emeritusa Sveučilišta u Splitu, održanog u subotu, 21. listopada pod naslovom „Kako je znanost razbila mit o rodnoj ideologiji“.

Tako je u nedjeljnom izdanju Novog lista novinarka Bojana Mrvoš Pavić objavila tekst pod naslovom „Pod pokroviteljstvom predsjednice: Na skupu udruge „U ime obitelji“ homoseksualnost izjednačena s pedofilijom i zoofilijom“.

I dok je dobra vijest da je samo dan nakon objave prvog dezinformirajućeg članka urednik zagrebačke redakcije Jasmin Klarić„pohvatao“ da je organizator 2. međunarodne konferencije udruga U ime obitelji, loša je vijest da je u naslovu opet iznesena laž, a tekst je pun netočnih citata profesorovog izlaganja, od onoga koji se odnosi na pedofiliju i zoofiliju pa sve do izmiješanih raznih dijelova predavanja u potpuno nepovezane rečenice, pa sve do toga da je novinarka na samom kraju teksta pripisala prof. Rumboldtu pitanje, a odgovor je dao drugi predavač, kojeg je predstavila u prvom dijelu članka.

Radi točnog informiranja javnosti, ovdje donosimo stvarni sadržaj profesorovog predavanja odgovarajući na neistine iznesene u Novom listu.

Profesor Rumboldt najveći dio svog petnaestominutnog izlaganja posvetio je predstavljanju posebnog izvješća koje je prije mjesec i pol dana objavljeno u časopisuThe New Atlantis pod naslovom „Seksualnost i rod: Rezultati iz bioloških, psiholoških i društvenih znanosti”. Ovo pregledno izvješće na 143 stranice donosi 363 referencije te je podijeljeno na tri dijela: Spolna orijentacija, Mentalno zdravlje i socijalni stres i Rodni identitet.

Foto: Narod.hr

Autori s medicinskog fakulteta prestižnog sveučilišta Jon Hopkins napravili su pregled (Mayer and McHugh’s study) istraživanja iz bioloških, psiholoških i društvenih znanosti te zaključili da “neke od najčešćih tvrdnji o spolnosti i rodu nemaju nikakva znanstvena uporišta”. Profesor Rumboldt u svom je izlaganju krenuo od toga što je uopće rodna teorija objašnjavajući da se radi o konceptu po kojem ljudi mogu biti biološki muškarci ili žene, ali se mogu identificirati kako pripadnici jednog ili više drugih rodova. Prema profesorovim riječima, takvo stajalište nema uporište u empirijskim istraživanjima, zanemaruje biološke činjenice, protivi se teoriji evolucije, a ne podupiru ga niti podaci o načinu života i rizičnim čimbenicima LGBT prakse.

Profesor Rumobldt naveo je kako ovo najnovije izvješće objavljeno u The New Atlantis pokazuje da uvjerenje da je “rodni identitet” urođeno, nepromjenjivo ljudsko svojstvo neovisno o biološkom spolu – tako da osoba može biti „muškarac zarobljen u ženskom tijelu” ili „žena zarobljena u tijelu muškarca” – nije utemeljeno na znanstvenim dokazima.

Objavljeno prijelomno istraživanje: Gotovo sve što vam mediji govore o “seksualnoj orijentaciji” i “rodnom identitetu” je pogrešno!

U navedenom je izvješću pokazano i kako rodni identitet ovisi o spolu i da se samo 0,6 % osoba izjašnjava da je drugačijeg roda nego što im je biološki spol. Isto tako, sudionici konferencije doznali su kako je istraživanje pokazalo da su osobe koje privlači isti spol u djetinjstvu bile 2-4 puta više izložene nasilju nego osobe koje privlači suprotan spol. Kao i da su depresija, ovisnost i samoubojstvo kod ne-heteroseksualnih osoba 1,5 do 4 puta češći nego kod heteroseksualnih.

Jedan od važnijih dobivenih podataka jest i taj da će tek manjina djece koja izražavaju misli i ponašanja netipična za svoj spol nastaviti izražavati ih i u adolescenciji ili odrasloj dobi, te kako ne postoje dokazi da bi svu takvu djecu trebalo poticati da postanu transrodna, a još manje podvrgnuti ih hormonskoj terapiji ili operaciji. Ovo je posebno važno u svjetlu činjenice postojanja tendencije da se djecu s problemima rodnog identiteta potiče da prijeđu na svoj odabrani spol putem medicinskih i kirurških postupaka ne čekajući da izađu iz adolescencije.

Profesor Rumboldt ukazao je na činjenicu da je ovo najnovije istraživanje pokazalo kako odvajanje rodnog identiteta od spola nije znanstveno utemeljeno, a da na spolno usmjerenje djeluju neki nasljedni čimbenici, osobni izbor te socijalni i okolišni čimbenici. Upozorio je na činjenicu da je još 1990. ukinut pojam spola u terminologiji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), a umjesto njega uveden pojam roda, čime je otvorena mogućnost da čovjek može slobodno izabirati vlastiti rod, ili veći broj rodova, mijenjajući ih po želji bez ikakvih pravila ili granica.

Vezano za pedofiliju i zoofiliju – spolne odnose s djecom i životinjama – njih je prof. Rumboldt spomenuo govoreći o promjenama definicija i kategorizacija poremećaja koje donosi Svjetska zdravstvena organizacija. Tako je postavio pitanje hoće li činjenica da SZO spolnu orijentaciju biseksualaca ne smatra poremećajem dovesti u nekim državama do zahtjeva za poligamijom.

obitelj-i-skola_-kljuc-odgoja-za-vrijednosti-2016040

Isto tako, postavljajući pitanje o kriterijima SZO-a , prof. Rumbold podsjetio je slušatelje kako se pedofilija, fetišizam, voajerizam, ekshibicionizam i sadomazohizam još uvijek smatraju poremećajima seksualne preferencije iako postoje osobe koje ne žele promijeniti tu svoju preferenciju te je postavio pitanje koje to kriterije SZO veže uz ove seksualne preferencije, a koje uz seksualne preferencije poput homoseksualnosti ili biseksualnosti?

Podsjećajući na višestruke pokušaje legalizacije pedofilije (u Nizozemskoj) prof. Rumboldt iznio je odnos A. Kinseya (Sexual behavior in the human female, Saunders, 1953.) prema pedofiliji: “Teško je shvatiti zašto bi se dijete, osim ako to nije uvjetovano kulturom, uznemiravalo zbog toga što mu netko dodiruje genitalije, zašto bi se ono uznemiravalo kad vidi genitalije kod drugih ili kad doživi neki još specifičniji seksualni kontakt“ i prema zoofiliji ili bestijalnosti (spolnim odnosima sa životinjama): „Nema nikakve sumnje da se za spolne odnose između čovjeka i drugih životinjskih vrsta znade od samih početaka povijesti; … oni nisu neuobičajeni ni u našoj kulturi…” postavljajući pitanje o granici između spolne preferencije koja se smatra prihvatljivom ili neprihvatljivom, poremećajem ili ne.

Ono što je istaknuto kao ključno jest da bi se o temama vezanim za čovjekovu spolnost trebali držati objektivnih znanstvenih činjenica poput onih koje je iznijelo upravo objavljeno istraživanje u The New Atlantis – cijelo istraživanje možete naći ovdje:http://www.thenewatlantis.com/publications/number-50-fall-2016

Izvor: narod.hr

Foto: narod.hr